Who Do We Think We Are | ||||
---|---|---|---|---|
Deep Purple (studijski album) | ||||
Žanr | hard rock, heavy metal | |||
Objavljen | siječanj 1973. (SAD) veljača 1973. (UK) | |||
Snimanje | srpanj 1972. (Rim) listopad 1972. (Frankfurt) | |||
Trajanje | 34:27 (Originalni LP) 72:31 (CD izdanje iz 2000.) | |||
Izdavač | EMI/Purple (UK) Warner Bros. (SAD) | |||
Producent(i) | Deep Purple | |||
Recenzije | ||||
Kronologija albuma – Deep Purple | ||||
|
Who Do We Think We Are sedmi je studijski album britanskog hard rock sastava Deep Purple, kojeg u Americi 1973. godine objavljuje diskografska kuća 'Warner Bros.', a u Velikoj Britaniji 'EMI/Purple'. Ovo je četvrti i posljednji album kojeg izdaju u postavi Mark II (do njihovog ponovnog okupljanja 1984. godine, kada objavljuju album Perfect Strangers). Snimanje materijala rađeno je u Rimu (srpanj 1972.) i Frankfurtu (listopad 1972.), koristeći 'Rolling Stones Mobile Studio'.
Premda je skladba "Woman from Tokyo", bila njihov veliki hit singl, album nije uspio dostići uspješnost prethodna tri studijska i jednog uživo albuma. Razlog tome su velike nesuglasice u sastavu koje su kulminirale u to vrijeme. Album je dostigao #4 na britanskim i #25 na američki Top ljestvicama ali također nije zabilježio prodaju prijašnjih albuma. Ipak bez obzira na to, Deep Purple su najbolji izvođači koji se prodaju u Sjedinjenim Državama 1973. godine (kao i Machine Head i Made in Japan).
Skladba "Woman from Tokyo" snimljena je u srpnju 1972. godine, tijekom njihovog prvog boravka na turneji po Japanu. "Mary Long" i "Rat Bat Blue" imaju klasični Deep Purple zvuk, iako su također slične stilu Ritchiea Blackmorea i njegovog sastava Rainbow. Skladba "Place in Line" snimljena je više u blues raspoloženju i podsjeća na njihov raniji veliki hit "Child in Time.
Digitalno obrađena verzija LP-a, objavljena je 2000. godine s bonus skladbama. "First Day Jam" je poduža instrumentalna izvedba Blackmorea (na basu), Lorda i Paicea. Glover (standardni basista) kasnio je na snimanje radi gužve u prometu.
Ian Gillan nakon objavljivanja albuma napušta sastav, navodeći za razlog unutarnje nesuglasice u sastavu i posebno njegovo neslaganje s Blackmoreom. Međutim 1984. godine kada se postava MKII nanovo okuplja i snima album Perfect Strangers, tom činu daje potpunu podršku.